Okrugli sto povodom petnaestogodišnjeg jubileja naše Biblioteke održan je u utorak, 5 oktobra 2021. Na skupu su održane dvije sesije. U prvom dijelu predstavljena je monografija “Naša priča” koja je povodom jubileja izašla iz štampe u aprilu ove godine. O knjizi su govorili recezenti, dr Zdravko Vukčević i Novica Đurić te autor mr Zoran Poleksić.
U drugom dijelu bilo je riječi o dosadašnjem radu i ostvarenim rezultatima Biblioteke, aktuelnim trendovima i smjernicama njenog budućeg razvoja. Govorili su mr Bosiljka Cicmil , upravnica Centralne univerzitetske biblioteke na temu izvori informacija u bibliotekarstu i direktor naše Ustanove , mr Božidar Bobo Denda na temu “Republička biblioteka za pristupačne formate u Crnoj Gori- 15 godina kasnije: ostvareni rezultati buduće smjernice razvoja i planirani ciljevi”. Pored ostalog on u svom izlaganju ističe sledeće:
“Danas knjižni fond Biblioteke obuhvata preko 23.500 inventarnih jedinica a trenutni broj korisnika je 758. Ukupan broj korisnika od početka rada Biblioteke je preko 800.
Za to vrijeme korisnicima je ustupljeno preko 130 hiljada publikacija na korišćenje. Biblioteka je za ovih 15 godina objavila blizu 1100 audio publikacija i oko 150 na Brajevom pismu. Objavila je 120 brojeva časopisa Glas i 20 brojeva časopisa Tačke kulture. Priređeno je oko 300 najraznovrsnijih pojedinačnih kulturnih programa sa učešćem preko 1200 sudionika a te programe propratilo je ukupno 9 hiljada posjetilaca.
Biblioteka je zabilježila 11 sajamskih nastupa i osvojila 3 sajamske nagrade kao i nagradu Savjeta Evrope za projekat i naljepšu priču o kulturnoj baštini.
Biblioteka je pored bibliotečke i djelatnosti transponovanja publikacija u pristupačne formate, samostalno ili u saradnji sa Kulturnim centrom Homer, pokrenula čitav niz zanimljivih i korisnih servisa za svoje korisnike i ukupnu kulturnu javnost:časopisi, radio, filmovi, izbložbe, koncerti, tribine, književni programi, književni i drugi konkursi.
Biblioteka i danas, 15 godina udaljena od svog početka želi da se mijenja na bolje. Želi da se prilagođava i usklađuje sa potrebama svojih korisnika i u skladu sa najboljim i najnaprednijim međunarodnim standardima. Praksa u regionu i na širem međunmarodnom planu ukazuje na neophodnost tih promjena. Potrebno je normativno uvažiti te novine. Prije svega treba ići u susret svim korisnicima jer vrijeme je pokazalo da su pored osoba oštećenog vida tu i osobe sa disleksijom pa i drugi ljudi koji iz raznih razloga ne mogu upravljati a to znači koristiti štampane publikacije. Uostalom takve promjene zagovara i Sporazum iz Marakeša. Sa tim promjenama dolaze i promjene vezane za status institucije. Takve promjene odavno su se dogodile u skandinavskim zemljama a prije par godina i u susjednoj Hrvatskoj, gdje je zakonom o bibliotečkoj djelatnosti utvrđeno da ustanove ovog tipa imaju status biblioteka za pristupačne formate. Dakle to više nisu specijalne biblioteke niti su njihovi korisnici neki “specijalni korisnici” koji se razlikuju od ostalih knjigoljubaca.
Uz izgradnju vlastitog poslovnog prostora koji će namjenski biti uređen na način koji odgovara zahtjevima struke i prema najvišim međunarodnim standardima u oblasti bibliotekarstva i popunjavanje upražnjenih radnih mjesta, to će biti najveći izazov i najvažniji prioritet čijim će dostizanjem biti obezbijeđena mogućnost još većeg i kvalitetnijeg napretka u daljem radu i funkcionisanju Biblioteke.
Biblioteka za slijepe Crne Gore treba dakle da postane nacionalna biblioteka sa knjižnim fondom u pristupačnim formatima čiji korisnici treba da budu sve osobe koje su na te formate upućene iz bilo kog razloga. To podrazumijeva izvjesne promjene u Zakonu o bibliotečkoj djelatnosti kao i izmjene i dopune Statuta i drugih normativa Ustanove, što će stvoriti preduslove da se formalizuje i ozvaniči mogućnost značajnog proširivanja kruga njenih korisnika jer bi time pored sadašnje grupacije (osobe oštećenog vida) bilo omogućeno da njene usluge koristi još nekoliko kategorija građana Crne Gore. Tako bi se taj krug sa nekoliko hiljada proširio na nekoliko desetina hiljada potencijalnih korisnika kao što bi se istovremeno na kvalitetniji i sveobuhvatniji način uredila neka pitanja od značaja za bibliotečku djelatnost i kulturni razvoj društva u cjelini.
Biblioteka se od početka pa i danas u medijskoj pa i u laičkoj javnosti bori da istakne i potvrdi svoj karakter a to je prije i iznad svega status republičke institucije kulture. Ona, kao budžetska jedinica sa javnim, državnim finansiranjem u krugu ustanova kulture za bibliotečku djelatnost, čiji je knjižni fond sastavni dio pokretne kulturne baštine Crne Gore, bez obzira na izvjesne specifičnosti svojih korisnika, nema niti može imati bilo kakav drugi karakter osim karaktera ustanove kulture u punom smislu te riječi.
Ni jedno lično svojstvo njenih korisnika, pa ni sama činjenica da su u pitanju osobe oštećenog vida, ne može primarno da definiše njen karakter, naziv i status jer ona konačno nije osnovana u odnosu na interakciju prema tome svojstvu već zbog korekcije tek jedne od niza posljedica koje to svojstvo proizvodi a to je nemogućnost korišćenja standardno štampanih materijala.
Bibliotečka djelatnost u najširem smislu, postala je u naše vrijeme bibliotečko-informaciona jer pored tradicionalnih bibliotečkih, razvija informacione sisteme i servise za svoje korisnike radi sveobuhvatnog unapređenja i potpune demokratizacije pristupa oblastima kulture, prosvjete i znanja uopšte. Tako se kroz uspostavljanje savremenog, informacionog tj. digitalnog društva i društva znanja u cjelini nastoji osigurati najviši standard u pružanju usluga baziranih na efikasnim i funkcionalnim obrascima sofisticiranih informaciono-komunikacionih tehnologija, kojima se u metodološkom pogledu na najracionalniji način izlazi u susret svim korisnicima bez razlike. Aktuelne bibliotečke trendove dakle dominantno karakteriše proces digitalizacije kompletnog knjižnog fonda kao i uvođenje informatičko-Tehnoloških usluga. To znači da pored obaveze da svojim korisnicima osiguravaju fizičku dostupnost materijalnim zbirkama informacija, biblioteke u 21. Vijeku moraju takođe obezbijediti mogućnost pristupa digitalizovanim kopijama tih sadržaja na daljinu, odnosno virtuelnim putem.
Upravo ta okolnost predstavlja važnu tačku društvene integracije i kulturološke inkluzivnosti ove i svih biblioteka sa zbirkama u pristupačnim formatima jer one u potpunosti idu u korak sa vremenom s obzirom da se u njima još prije nego u ostalim, standardnim bibliotekama praktično kompletan njihov djelokrug uključujući ne samo proces osnivanja i razvoja bibliotečkog fonda, već i ostale programske djelatnosti i usluge, bazira na procesu digitalizacije i razvoju informacionih sistema uopšte.“
